
Potencijalna odskočna daska za mlade bendove, najčešće metalike, koji imaju aspiracije da u najgorem slučaju sviraju na nekom od regionalnih festivala i dostignu sto hiljada pregleda na JuTjubu. Ovde kreće njihov pohod na regionalni MTV i međunožja gomile gotičarki, hipsterki i ostalih pripadnica mnogobrojnih subkultura.
Zgrada BIGZ-a, to nekadašnje čudo arhitekture, sada je stecište najrazličitijih alternativaca koji pronalaze sebe unutar neokrečenih zidova ovog zdanja na Senjaku. Ispunjena je ustajalim mišomorom, praznim limenkama piva, i ostalim produktima večernjih koncerata, sektaških rituala i skvotovanja. Hajlajt večeri je zaglavljivanje u liftu, ukoliko ste dovoljno naivni da u njega uđete.
Mladi izvođači će ostaviti krv, znoj i suze na nekoj od bina i uz malo sreće dobiti nekoliko piva i deo kinte od ostavljanja jakni. Vratiće se u svoje garaže presrećni što su dobili šansu da svoj avangardni izraz podele sa trocifrenim brojem slušalaca po prvi put u karijeri, i tamo će sanjati vlažne snove o nastupu na Rock am Ring festivalu dok cepaju apatinsko i dogovaraju se da li će sutra da bleje u Studenjaku ili na Bedemu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
А ве-це на последњем спрату, мамицу им јебем да им јебем! +
I to bez svetla!