Svjestan je koliko je šupalj

Biti svjestan koliko si šupalj je jedan od najgadnijih kompleksa koje neko sebi može nabiti.

Takvi ljudi su svjesni svoga neznanja, te zaviseći od osobe do osobe, obično spadaju u dvije kategorije; tihi šupci koji ganjaju svoju nafaku te generalno ne predstavljaju neku opasnost po druge, i agresivni šupci koji čovjeku ispod njih mogu napraviti pakao od života.

Prva manje opasna kategorija mogu biti recimo manji poduzetnici ili niži poslušnici raznih stranaka.

Ipak opasnija verzija istih su oni koji kroz malo rada, uvlačenja u guzicu i na kraju štele postanu direktori većih firmi, ministri ili profesori.

Kad postanu profesori, naročito, institucija im obično dadne da predaju neki relativno lagan predmet ali za isti postave tobože tako visoke uvjete da studenti njihov predmet znaju padati po nekoliko puta, a kao direktori često imaju nenormalno visoka očekivanja za preduzeće iako ni sami nisu sigurni šta trebaju da rade na svom poslu jer njihovi "podanici" su ti koji završe 99% posla.

Skoro svi smo susreli bar jednu ovakvu osobu u životu, negdje, nekad. Njihov glavni problem je što su gladni priznanja i poštovanja jer ga u ranijem periodu života nisu dobili i sada žele da isto nadoknade u neviđenoj mjeri. Kao što gladan čovjek u očaju počne da primjenjuje silu jer je gladan hljeba i počne da krade, ovi moralni jadnici gladni priznanja i poštovanja istim instiktom počnu primjenjivati silu i strahopoštovanje da bi ostvarili svoje ciljeve, te velika većina ljudi osim totalnih psihopata samo se potrude da završe svojni nužni zadatak kod njih i pobjegnu što brže da je moguće.

Najgora stvar što se može desiti sa njima (a ovakvih balvana ima i na zapadu) je ako neko ovakav pročita Makijavelijevo dijelo "Princ" te nakon istog se ufura da je on u stvari žrtva i nehsvaćeni "intelektualac" i da svi ostali zaslužuju takav tretman od njega jer svi ljudi su šupci i on je daleko superiorniji od njih.

Mada njihova vladavina može potrajati, vrijeme je pokazalo da skoro svi takvi kad-tad glavom udare od zid. Ovo se obično desi kad nalete na nekoga daleko opasnijeg i nerijetko poštenijeg od njih, jer što kažu u Hrvatskoj: "Ni Bog silu ne voli!"