Baraba u kući. Branilac kućnog praga i porodice. Preldžija u svakom pogledu. Pije samo dunjevaču, ali iz krigle. Ne preza ni od čega. Komšiluk ga se plaši. Dovoljno je da pogleda ženu ona će mu roditi trojke. Žare i Goci zajedno su manji od njega.
-Komšijaaaaa, oooo, komšijaaaaaa!!!
-Miro, leptejebo... evo Mitra komšije, udaraj daske na vrata, a decu vodi u podrum.
-Šta si sada uradio, grom te ubio?? Baš njega da uvrediš nečim...
-Ogrebao sam mu auto kad sam izlazio iz dvorišta... jaooo, kukavac... živog će me pojesti. Da puštam kuče na njega?
-Nemoj, ubiće nam ga... to je samo šarplaninac.
-Evo ga... 'fata se za ogradu... eno, iščupa mi betonski stub... Ma, izaći ću pred njega... neće on mene u mojoj avliji...
-Komšija, treba mi produžni kabal... izvini za ogradu, bio sam kod Mire u kafani, pa nisam mogao na kapiju...
-Ništa, moj komšo... to će ujutru ovi moji gilipteri da srede. Bitno si ti meni živ i zdrav.
-'Ajd kod mene na jednu ljutu?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
o Bože, kakva završnica
čak mi se i telo defke đasvi
jebiga, čoveku treba produžni u po noći! mene je naslov oduševio...
Тебе баш ошинула инспирација ноћаске по ушима?
uuu, umem ja tako noću da povilenim... :)
Krez