
Svako društvo ima najmanje jednog. On je izuzetak, i obično ništa neće, ne voli ili ne zna da radi. I pored toga, neizostavan je deo bilo koje radnje, jer bez njega ništa ne funkcioniše kako treba.
- E Mile, aj trkni po vodu, izginosmo svi, a ti i ovako ne igraš.
- Evo, evo, odma dođe...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.