
Pesma iz Prvog svetskog rata nastala u čast srpskih vojnika koji su se povlačili preko Albanije. Kompozitor je izgleda ili imao izrazen osećaj za sarkazam ili je stvarno verovao da je njima, gladnim, promrzlim i žednima baš bilo do neprijateljskog austrougarskog valcera.
Ja nemam ništa protiv valcera, bio je veoma popularan u to vreme. Samo mi je čudna ideja da se jedna vojska povlači uz muziku vojske koja je progoni. Osim ako su ih Austrougari jurili igrajući moravac. To bi bilo fer, ali i pogubno po srpsku vojsku jer moravac može da se igra pravolinijski u jasno određenom smeru i njime i možeš nekoga da stigneš a valcer ide levo-napred-desno-nazad pa bi se vrteli u krug, tačnije u kvadrat.
Прeлепа песма која би свакоме натерала по неку сузу и која се данас врло често чује од стране полуписмених пијаних сељачина на пијанкама уз Цецу, Карлеушу, Милета Китића и остале дроља и будале.
Моје лично мишљење је да свако ко на такав или било какав други начин омаловажава ту песму и те јунаке треба да буде набијен на неомашћен глогов колац. Морамо макар мало поштовања да имамо према нашим прецима (што би чича Ђорђе рекао - нема куће која није дала Солунца) који су дали своје животе да би ми данас били ту где јесмо.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.