
Igra koju počinješ da igraš vrlo rano, još u periodu kada nisi siguran šta bi sve tu trebalo da se radi. Igra se najčešće sa devojčicom (dečakom) iz komšiluka, godina približnih tvojim. Često se naziva i igra doktora.
Zanimljivo je da sa tim osobama sa kojima smo se igrali tate i mame vrlo često ostajemo u dobrim odnosima i kada odrastemo, ali u međusobnom razgovoru nikada ne spominjemo tu igru.
Nekada bilo. Danas se jebu u obdaništu...
- Aj' se igramo mame i tate.
- Ne mogu, mama mi zabranila da se to igram.
- Što?
- Ma ne znam, kaže da sam mala...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.