
Izraz koji se koristi za nešto što se ne može vratiti u pređašnje stanje, nešto što je nepovratno, nepopravljivo.
Zove deda unuka da mu sedne u krilo, a mali dotrči i dok se smeštao u krilo obori dedi čašicu rakije sa stola.
Deda: Nemoj to nikad više da uradiš, Marko!
Unuk: Zašto, deda?
Deda: Zato što se te mrve ne kupe.
*Ovo se meni desilo kad sam bio mali, zacrtalo mi se u sećanju i uvek sam se pitao šta je to značilo, jer me zbunjivalo. Al' kad odrasteš i razmisliš - kaže ti se samo...
Žalopojka iskrenog ljubitelja dobre rakije za prosipanjem iste od strane nekog nemača pojma o njenoj vrijednosti!
- Alo mali, ostavi tu flajku, što se trpaš đe ti nije mjesto... Već sedmu čašu prelijevaš i prosipaš tu čarobnu tečnost, koja liječi i najbolesnije!
- Šta ima veze, nije strašno, znaš kako se kaže đe ima nek' se i prosipa!
- Nigdje nema dovoljno da se tako prolijeva i te mrve se ne kupe, pa prema tome daj tu flašu nekome ko iskreno voli rakiolu i ko će paziti kad sipa!
Rečenica kojom nam neko objašnjava da smo gadno zasrali.
Deda: Sine,dodaj mi tu flašu rakije,što sam je čuvao 20 godina za tvoju svadbu,vidim ja da to neću dočekat.
Unuk: Evo deda.
Deda: I sipaj mi u čašicu,nisam cigan da pijem iz flaše.
Unuk: Dobro evo.
Deda: Ne prosipaj okolo krvavu ti nedelju.
Unuk: Ne zanovetaj više,sad ću ja to da pokupim.
Deda: Te se mrve ne kupe.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.