
Све заступљенија појава реализацијом гастербајтерског сна, уско повезана са синдромом Да види свет да имам. Њена манифестација је углавном комична, али у једну руку схватљива јер су њени учесници углавном људи рођени у сиромаштву након Другог Светског рата.
Класичан представник је старија особа који воли технолошке иновације и радо их сакупља, не користи, него сакупља.
Главни симптоми су: даљински од ДВД-ја у фолији, миље на плазми, на врху тако да вири само један ћошак, трака за трчање чија рупа за флашицу воде служи као држач за вазу, мобилни телефон са запањујућим функцијама на чијој је полеђини залепљен папир са најважнијим бројевима и још много, много тога.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
hahaha mob sa brojevima na poledjini je definitivno sampionska izjava :)
Samo ispravi u naslovu revolucija.
Inače pluščina
Ох, хвала, нисам ни приметила :)
Imam kolegu koji ima telefon (ne znam koji pošto se ne vidi,ali je na rasklapanje-otvaranje),koji ima i sa prednje i sa zadnje strane telefona zalepljena imena i brojeve telefona.
Pa ti sad vidi...