
Imaš trijes' i kusur godina i sve što ide uz njih (žena, deca, tašta, matorci, mladja sestra koja svaki dan traži pare za kurseve manekenstva...) . Nemaš pos'o , kola, svoju gajbu, već živis kod žene i slušaš svaki dan kako ti to prebacuju ona i njena cenjena majka. Jedeš na svake 2 nedelje jer štediš hranu. Ne znaš kad si jeb'o zadnji put. Žena svako veče izlazi i kući se vraća u kasne sate. Kupaš se 3 puta mesečno jer se tašta ljuti što joj trošiš vodu sa kojom kupa svoje pudlice. Ćutiš, trpiš i pitaš se: "dokle bre više?" . A onda na Si En En-u čuješ kako neka porodica jevreja upravlja celim svetom i shvataš da je sve to teorija zavere...
Vezuješ maramu oko glave, oblačiš staro radničko odelo pokojnog deda Milutina, odlučno uzimaš rambov nož, luk i strelu Ajvanhoa i uz muziku iz otpisanih ideš u misiju spasavanja sveta. U trenutku kada bacaš bombu na belu kuću, ženin glas te budi iz bunila u koje si pao zbog dvonedeljnog gladovanja...
Žena : "Alo bre lezileboviću, idi nadji neku šljaku. Ne mogu ja da izdržavam celu porodicu"
Muž : "Da, draga. Izvini, draga..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hahaha... Hel jea....:)