
Više nego dozvola, to je podsticaj, odrešene ruke - naredba.
Raspali! Udri! Feuer frei!
- Ne znam da li bi...
- Šta bre ne znaš? Teraj!
Teraju se krave...i ovce...bar tamo na selu...ovde kod nas se teraju buxne, pivo, pljuge, i ostale stvari koje potpomažu blejanje.Sve je to kul i mnogo urbano,al ako tako budemo terali moraćemo svi kod logopeda zbog post-blejačkog sužavanja rečnika. Jbg
-E, matori, nema Jelena, samo Lav i Nikšićko...uzo sam Lav i tebi Nikšićko...Može?
-Ma teraj Nikšićko...(burp)!
-E,a kako napreduje ta sprava?
-Evo gotova...
-Daj srolaj to pa da teramo...
Сваки вид импровизације у некој професији завршава се овом речју, може значити и да се особи којој је ова реч упућена овај пут прогледало кроз прсте.
- Човече, шта си ти овде повезао, труби ми сирена кад укључим фарове.
- Раде ли фарови?
- Па раде, али боље би бил..
- Терај даље!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.