Roditeljska taktika u slučaju da već odrasla konjina ne želi da ih sluša počinje ovom rečenicom, kojom detetu dižu samopouzdanje i ego, a onda, kada to dostigne vrhunac, sledi jedno ali, i gomila "prijateljskih" saveta. U prevodu, odrastao si čovek, ali mi te izdržavamo i ima da nas slušaš dok naš hleb jedeš, govno jedno.
- Znaš ćero neću ja da ti se mešam. Zrela si i pametna osoba. Ti najbolje znaš šta treba. Ali ja mislim, ne kažem da tako treba, samo mislim, da bi trebalo da se ošišaš, počneš da učiš, ostaviš onog imbecila, ponekad posetiš fakultet, skineš prašinu sa knjige, preskočiš neku žurku, naučiš da kuvaš, pereš, ribaš, prestaneš da ideš u kladžu, prestaneš da pušiš, da se oblačiš kao kurva sa štajge, da spavaš sa komšijom Mićom kad mu žena nije tu, i jesam li rekla da počneš da učiš?! Godinu da daš pička ti materina! Dok si pod mojim krovom ima da bude kako ja kažem! Jasno?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.