
Reči oca upućene detetu koje ne zadovoljava njegove kriterijume. Osećaj uzaludnog truda pri pravljenju istog. Neće da sluša, ispada glup, uopšte nije na mene! Paradoksalno, u našim krajevima, ovu rečenicu otac koristi kad je sin previše dobar i lepo vaspitan, a otac blaga ili sušta suprotnost toga. Majka, pak, koristi ovu rečenicu kad se sin „malko“ otme kontroli, postane huligan i šta ti ja znam, droge, gangsteraj, podzemlje...
-Tata, razmišljao sam da upišem muzičku školu.
-Šta? Da urličeš i zavijaš ko one uštrojene Bečlije?!
-Ne, mislio sam da sviram violončelo.
-Violončelo? Ma sviraćeš ti kurcu mom! Ajd tambura još nekako, pa mož’ i da se opariš u kafani, ali to?! Jok! Bolje idi u baštu i skupljaj šljive!
-Zašto da ih skupljam kad je pola istrulilo, smrdi?
-Za kom, nesrećo!
-Šta ti je kom?
-Joooj, ti nisi moj sin bre! Au, preseca me u plućima sad..
-Aha. Još ja mislio da me poštar zove sine iz zajebancije.
-Šta?! Spasa poštar? Pu majku mu bezobraznu! Daj glicerin, brže!
-Kevo, daj para.
-Pa sine, juče sam ti dala, šta radiš ti s tolikim novcem?
-Plaćam kurve i drogu! Šta te briga bre! I ne ulazi mi u sobu slučajno, jer će biti problema. Da slučajno nisi otvarala fioku!
-Ti nisi moj sin, nisi...
-Naravno da nisam! Ja sam bre dete ulice! Hud! E, da, jesi uspela da opereš onu fleku sa trenerke od.... jogurta?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovo je vrhunska definicija. +*
Sin svoje majke, a?
Dobra
+
fala fala