
Uvek se u svačijem društvu iz detinjstva može naći neki mali vrag koji uvek igra žmurke kao i ostala deca iz ekipe, ali je on u tome totalni promašaj. Pored toga što gorepomenuti uopšte ne zna ni pravila te igre, on se uvek najočajnije sakrije i dovoljno je samo otvoriti oči i pronaći ga istog trenutka, što igru čini previše dosadnom i predvidljivom. Za takve se, pored toga što ih niko iz družine ne gotivi, kaže da su kao zidni sat, jer su uvek na nekom vidnom mestu.
...97, 98, 99, 100! -Polazim!
- (iste sekunde) PU Luka!
- A daj bre, ne mogu da verujem bre više, kako si me video?
- Šta bre kako?! Pa ti si kao zidni sat bre čoveče, uvek te svi odma' vide! Mog'o bi nekad i da se sakriješ, to je poenta ove igre! Ajd' sad da žmuriš, tad si najbolji!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.