
U divnom periodu dok ste imali 4 - 12 godina, ovo je predstavljalo očajnički molećivi krik kome bi domaćinu dali do znanja da i mi želimo da se igramo njegovim igračkama, ili u kasnijim periodima segom/sonijem/kompjuterom.
Naravno, domaćin se svojih igračaka držao kao penzos penzije, i fermao te samo na intervenciju njegove majke.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Sto se tice kompjutera i dalje koristim taj "krik" .