
U divnom periodu dok ste imali 4 - 12 godina, ovo je predstavljalo očajnički molećivi krik kome bi domaćinu dali do znanja da i mi želimo da se igramo njegovim igračkama, ili u kasnijim periodima segom/sonijem/kompjuterom.
Naravno, domaćin se svojih igračaka držao kao penzos penzije, i fermao te samo na intervenciju njegove majke.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sto se tice kompjutera i dalje koristim taj "krik" .