
Prijatelj umjetnošću rata prožetog vokabulara većine egzistencijalnih pripadnika jugoslovenske ere komunizma... prijatelj koji se u-odjećio do granica neprepoznatljivosti, sa ciljem očuvanja optimalne duševne dijetetike i odbrane iste od jeze spoljašnjeg svijeta.
Druže Nikola! EJ, Nikola!
Hm? (UDBA, Tito, Goli Otok... Najebo sam, nema me više, jebo me kum i to kršteni ne pitaj se kako i rakija, besjede o Staljinu, isparih)
Ja sam Nikola, Vidak! Kuda si namjerio?
Ufff... proletje mi čitav život pred očima, avetinjo! Šta si se umotao ko tifusar sa Sutjeske, sa sve tim njemačkim kaputom udbaškim! Ne poznah ko je, pomislih nema me više...
Hladno mi, Nikola... Cirkulacija, starost... znaš i sam.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Видак дух +++
Pet dana, osam ocena? Pa to je više od jedne ocene po danu, lolo.
Sta vise da trazim... proporcionalno mom vremenu provedenom ovdje - skromnost je vrlina nepoznatih hehe
Nije loše. +
na, evo ga jos jedan... zahvaljujem