
Omiljeno prevozno sredstvo "opasnih" momaka po ruralnim predelima našeg lepog Beograda. Odlikuje ga velika maštovitost i šarenilo, okićen je tribalima, vatrenim tragovima i obavezno nalepnicom na zadnjem staklu na kojoj piše "hell crew", "devil boys", "turbo" ili neki slican "zajeban" natpis. Okićen je led diodama više od novogodišnje jelke, ima aluminjumske papučice i neizbežan detalj je neki ultra sportski volan.
Skupovi na kojima se vlasnici ponose svojim mašinama su obično svima poznata i svako veče ih tu možete naći.
Tipičan razgovor dva ponosna vlasnika se uvek svodi samo na dotične automobile.
Džiber1: De si Mile, šta ima, koliko konja ima taj tvoj?
Džiber2: Evo, nema ništa, 55ica a tvoj?
Džiber1: Eee, moj ima 65, ima se može se! hahhahaa
Džiber2: hahhaha
Džiber1: Sta je bilo sa onom malom od sinoć, htela da se provoza u mašini? hahaha
Džiber2: Ma provozao sam je do potoka, mala je ćelava dole kao tvoje gume. gromko hahahha
Džiber1: hahhaha
Džiber2: Imas da kupis na bubanj potoku za male pare.
Džiber1: Gde je Pera, nisam ga video skoro?
Džiber2: Ma pusti, ćale mu kupio punta i više ne dolazi...
Dđiber1: Izdao je hard core! Pi*ka!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
vise sam ih po Beogradu vidjao, ali +.. ;)
To si u pravu, sad ću da promenim.
sad vec ide u omiljene... ;)