Otkad se pojavio u obliku u kojem je i danas - a to je bilo prije tridesetak godina, pa sve do sada, internet je izrastao u jedno nepregledno, sveobuhvatno okupljalište. Postao je dostupan svima, mreža raste iz časa u čas, rastu i apetiti al ponuda vodi. Svako ko se pridruži mreži srasta sa njom, daje joj je neku svojinu, ili briše prašinu sa nekog značajnog djela, prepisuje ga i dijeli sa narodom. I opet, koliko god taj svijet kolosalno izgledao, prelazi se u nekoliko klikova. Tako danas na Youtube-u postoje tutori koji nas uče izbacivanju krugova od dima - kroz nos, Google-ov pretraživač iz arhiva, na crvenom jastučiću, iznosi svežanj u kojem se nalazi objašnjenje kako da izazoveš pijetlove na borbu do krvi, klik, ''Vrela Una, 23 godine, diplomirani stomatolog, živi 4 km od tebe, željna'', klik, ''Prodajem kartice za telefonske govornice'', i tako dalje, i dalje, dalje nego što možeš da zamisliš. A zamisli na kojoj se tek kurčevoj dubini nalazi ono čega nema ni na internetu.
- Nego - jebeš to!, nikako da te upitam - sve mi nešto izmiče: oženi li sina, draga Zoro?
- Oženi kurac, drugarice Željka. Oženi kurac!
- Vrag da ga nosi, koji mu je đavo?
- Ne znam, zgubidan je neviđeni, ali bar da se oženi...
- Taj Radomir Putnik. Pa jesi li probala sa internetom?
- Jesam...
- I?
- Pa ništa...
- Ništa?
- Ništa...
- E jebiga. Ako će ti biti lakše, barem ćeš imati nekoga da ti zamijeni sijalicu kad prebaciš stotu.
- To stoji.
