
Osećaj nemerljiv rečima, vremenom, prostorom. To je osećaj, ne reč. To je u svakome od nas. To nam se "budi" samo jednom u životu. To nas definiše i daje nam sigurnost. To daje smisao našem postojanju. To budi najbolje u nama.
Gledate se, ćutite, zagrljeni ste i sigurni. Oko vas dvoje prolaze ljudi, struji vazduh, menjaju se dan i noć, godišnja doba. Počinju i završavaju se ratovi. Radja se, umire.
Ali ste vas dvoje spokojni, i dalje se gledate i tada znate da je to TO.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
patetično.
Jednog dana ćeš, nadam se zbog tvog dobra, promeniti stav.
Možda. ;)
pa da:)
+, ali ipak svako ima svoje shvatanje TOGA...
Hvala, ali baš u tome je čar, i zato TO postoji! :)
ej đole, ne znaš ti moje muke koje sam objasniJo tvojoj curi:)
ps. opušteno, rekao joj preko PVT-a
Buksno, burazeru, samo guraj, verujem da te čeka TO, negde zubli :)