
Južnoslovensko muško ime, za koje važi opšte verovanje da potiče od aramejskog (jevrejskog) nadimka za jednog od Isusovih apostola - nevernog Tomu. Toma, zapravo nije ime, već nadimak - blizanac, što je pogrešno protumačeno, i preko Grčke rašireno po celom svetu, pa i kod nas, u sličnim oblicima (Tomas, Tomáš, Foma i sl.)
Tomislav je naime, slovenskog porekla, i javlja se i pre pojave hrišćanstva kod Južnih Slovena, njegovo bukvalno značenje, bilo bi - Tome (detetu) Slava. Što je potpuno u skladu sa slovenskom tradicijom i verom da ime deteta delom određuje njegovu sudbinu!
Imam strica, zove se Tomislav, a zovu ga Rade!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.