
Obeležavanje svog sedišta ostavljanjem svoje torbe/ruksaka/ranca na njemu. Može i da se obije o glavu, jer predstavlja svojevrstan test poštovanja ostalih članova kolektiva prema vama, pogotovo sa porastom poželjnosti sedišta u pitanju, kada "svaki čovek za sebe" deo ljudske prirode jasno izlazi na videlo.
A: Eeee, gde si zapeo na prednje sedište, torbovao sam ga još dok smo se pakovali!
B: Nemo' ti torbujem kevu ja malo, ščuo! Aj' paljba pozadi, ionako si žgoljaviji, lakše ćeš da se zgusneš.
A: (Povređenog ponosa odlazi na zadnje sedište, gde mora da sledećih 400 km prečuči u sredini, raskrečen preko kardana kao porodilja, jer su C i D prvi torbovali sedišta do prozora).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ščuo hahahaha +
+++ za "ščuo"
+++ zato što su C i D uspjeli da torbuju, a A nije, nego je raskrečen preko kardana. :)