U normalnim zemljama je to spuštanje cena i do 80% na kraju sezone ili pojavljivanjem neke nove kolekcije.
Kod nas je to prilika da se još-malo-pa-nekvalitetno parče odeće proda od 10 do 15 % posto jeftinije od astronomsko/ludačke cene. To praktično ništa ne znači, jer je i tad cena toliko velika i toliko nepropocionalna sa kvalitetom proizvoda, da se to ne može nazvati nikako drugačije nego pljačkom.
Ovde ti za majicu od realne vrednosti 5 eura (maloprodajna cena na zapadu) nabiju carinu, porez, pa još porez na porez (prodavac kupi od uvoznika, plati porez, pa ti platiš porez na sve to), pa platiš dnevnicu radniku, burek i jogurt pride i još onu jebenu kesu u koju ti zapakuju majicu (iako je kesa, kao, besplatna). Na kraju, dođeš kući, obučeš majicu i potražiš jak kanap da se obesiš).
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.