Izraz koji ispravnije opisuje antičke protagonistkinje, takozvane tragičke junakinje, Antigonu, Medeju i Fedru.
Antigona je htjela pokapati izdajnika Polinika koji je htio sravniti svoj rodni kraj. U tome ga je, indirektno, spriječio Zeus s udarom munje.
Medeja je ubila svoga brata i izdala oca. Uvjerila je Pelijeve kćeri da zna način vraćanja mladosti sad već starog kralja. Rekla im je da ga moraju ubiti, izrezati na komade, a zatim sastaviti i vratiti pomoću njene magije. Ubija svoju djecu kako bi naudila mužu Jazonu.
Fedra je iskoristila navodnu Tezejevu smrt da izjavi svoje osjećaje sinu Hipolitu, što on s nevjericom i gađenjem odbija. Kad se Tezej vratio živ, lažno je optužila Hipolita da ju je htio iskoristiti kako bi projicirala krivnju na njega. Priznala je što je učinila tek kad je Tezejevom kletvom, Neptun potopio Hipolitov brod. Naravno, to je izrekla dok je otrov već počeo djelovati.
