Seansa grupnog, kružnog, duvanja jednog zavijutka trave.
- Ponovno negde skitaš, sinko?
- Ma, ćale, ću skočim do Fiće.
- Aaaa... Taj Fića neki dobar dečko. I obrazovan. Onomad sam ga čuo u busu kako priča da je kod njega na rođendanskoj žurci na početku išla Travijata a na kraju Rigoleto.
- Pa, mis'im, ono, ćale... klasika.
- Jeste. Jeste. Klasika... A da neće i večeras da bude tako nešto?
- Ma jok, matori. Večeras ima tekma. Možda samo padne neki Mocart, ako imamo vremena.
- Mocart, a? Bravo, sinko, bravo! Naučio si šta su prave vrednosti!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
,,Travijata" i ,,Rigoleto". In d pedu!
a sta je rigoleto?
@Mariocar: Šališ se, right?
Travijatu i Rigoleta napisao je italijanski kompozitor Đuzepe Lerdi.
komponovao*
Eheheeheeee
Aferim za komentar!
Djuzepe Verdi, ne Lerdi...
Лерди =)
А Моцарт пре текме, то је обавезно.
+++
A ti lolo, da nisi možda i Ameriku otkrio tako blistavim zapažanjem.
Noćas plus za defku, a sada za komentare. :)