Ono sto kažemo nekome kada ga pošaljemo u npr. radnju na ćošku a on dodje za pola sata i više.
(U kuću došli gosti i otac šalje sina u obližnju radnju po kafu)
O: Aj sine požuri, nemoj da gosti čekaju.
S: Ok, evo me za 5 min.
...posle pola sata...
O: Pa de si ti jebote, tebe treba po smrt poslati, pa da se naživim još 100 godina. Nikad nebi stigao.
S: Daj bre nemoj me zajebavati, naš'o si nedeljom da me šalješ u radnju kad je sve zatvoreno. Sledeći put sam idi!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.