![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Svaki zanimljiv sadržaj na TV-u uvek biva prekinut reklamama o ulošcima, toalet papiru, pivu i prašku. Dinamiku ekonomsko propagandnog programa pojačava totalno napucan i besan traijler za neki novi psiho-triler. U prvih par sekundi ti ništa nije jasno, slike se smenjuju velikom brzinom, ti se totalno i potpuno naložiš.
Dok te narator te uverava da je to jedna posebna i neponovljiva, dosad neviđena filmska avantura, ti već pokušavaš da skineš bioskopski snimak sa neta (ili uz malo sreće dvd-screener). Posle nekoliko minuta traženja i sat vremena skidanja ti uzmeš pivo, kikiriki, zavaljuješ se u fotelju i posle 5 minuta shvatiš da je film neopevano njesra i da jedino što od njega valja jesu tih dvadesetak sekundi iskorišćenih za trejler.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.