Trenutak osude, ne treba pomešati sa odsudnim trenutkom. Trenutak osude je onaj momenat u kome shvatiš da si iz određenog razloga apsolutno i nezaobilazno najebao. U tom trenutku takođe jasno sagledaš sve moguće posledice te osude. To je udarac sudijinog čekića iz američkih filmova, simbolično.
Naivan primer: prvog dana u školi počneš da pišeš u svesku i shvatiš da su jeftine sveske koje si kupio za SVE predmete, da bi uštedeo koji dinar za klikere ili nešto, baš one iz reciklaže koje smrde na govna i da će naredni meseci u školi svaki dan da pišeš u njima.
Zajebaniji primer: vraćaš se iz kupatila i zatičeš svoju devojku sa tvojim telefonom u rukama i jebaću-ti-mater izrazom na licu.
Definitivno zajeban primer: kad čuješ kakve su mere štednje nove vlasti.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.