
To se dešava u svakom manjem super marketu. Dođemo na kasu sa 2-3 stvari u korpi i dajemo hiljadu dinara. I onda počinje.
- Je li Slavka, da nemaš dve po 500 da vratim dečku kusur?
- Nemam, baš mi sad otišlo sitno.
- Ceco, ti je'l imaš?
- Naravno, uvek Ceca ima!
- Eh živa bila!
(Naravno, ipak nam na kraju ostane dužna 1 dinar il' 2)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.