
Kao i peršun, povrtarska destinacija u koju vas upute oni koji su rasli u staklenom zvonu, ili oni koji podrazumevaju da maloletna deca u prostoriji ne znaju ceo asortiman srpskih psovki.
"Gde mi je daljinac ženooo, igra Đoković!?"
"Ništa ne možeš sam da uzmeš, vidi koliki je, neće da zovne!!!"
"Ženooo, daj pivo!"
"Nisu ti još Novak i taj Frendrerer izašli na teren, uzmi sam."
"Ženooo more, pivo daj, i neke semenke!"
"Ma da ideš ti malo u tri lepe šargarepe, kuvam, perem, čistim, čuvam decu odjednom, ne možeš pozadinu da podigneš iz te fotelje, idi u peršun, samo me zafrkavaš ceo dan u mozak."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Више би ми се свидела без (овог) примера, али добра је.