Žena.
Ona domaća, prava, porodici privržena, ispravljač grešaka muškog dela bračnog para, malter koji dve bračne opeke drži na okupu. Jer, muško se lako zagubi u svemu tome bračnom, i oda se mračnom, idući kafanskom ivicom, raskućavajući skućeno. A žena k'o žena, od osmog do osmog, marta. Pegla joj je srednje ime, veš prefiks, kuhinja sufiks. I tako dok hoda kroz život, ona gazi, stopalom malim gotovo zanemarivim, a opet velikim za porodicu titanskim. Takvoj porodici ne treba anđeo, jer on je tu. A, jednog dana, kad joj Sveti Petar bude odškrinuo nebesku tavanicu, i on će se pokloniti:"Izvolite na ovamo, rajsko naselje, broj tajitaj."
- Što propade ona kuća? Zar ona žena nije držala tri stuba kuće? Kućevna domaćica što bi se reklo?
- Ma držala je ona, ali domaćin nije mog'o svoj stub da digne, ako me razumeš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.