Prijava
  1.    

    Tučnjava

    Pojava koja je u Srbiji postala tradicijalna. Pocinje u razdoblju od trece godine zivotnog veka, a zavrsava se u poslednjim decenijama zivota...

    1.Tucnjava u periodu dok smo jos bili deca, bila je razlog najcesce ljubomore na drugu decu, koja su obicno uvek imala bolje i skuplje igrackice od nas.Ti drugari su prolazili najcesce sa modricom na glavi.

    2.Vec smo krenuli u vrtic, dolazilo je do prepiranja ko je najjaci.Kuci sam stalno dolazio sa modricama.Na pitanje mame, gde si zaradio tu modricu, odgovarao sam sa "ne znam".

    3.U 3. razredu osnovne skole, igrajuci se u skolskom dvoristu fudbala, moj drug Somi, pregrubo mi je uklizao.Dobio je pesnicu u nos,srecom u ovom periodu nasa fizicka snaga nije bila dovoljna da nekom ozbiljnije naudimo.Kasnije nasi roditelji su dosli na sastanak kod uciteljice.

    4.7.razred osnovne skole.Peki je ustinuo moju najbolju drugaricu na juzni deo ledja.Sutradan Peki i ja smo se ozbiljno potukli.Rezultat:smanjena ocena iz vladanja, razbijen nos Pekiju, i moja kazna od 10 dana bez igranja sa drugom decom.

    5.Velika matura.Policijski uvidjaj, slomio sam nos Kizi, jer je prkosio mojoj pratilji.
    PS:Bio sam pod dejstvom alkohola.

    6.Povratak sa posla u GSP-u, naravno ulazi kontrola.Nisam imao kartu,a i kontroler je bio ne ljubazan.Doslo je do tuce.Krivicna prijava, nista vise...

    7.Komsija mi je otrovao psa.Sutradan me je komsija zatekao kako mu koljem zeceve.Komsija je zavrsio na usivanju usne.

    8.Ispred zgrade igrao sam sah sa Grujom.Gruja je varao.Uzeo sam moj stap za olaksnao hodanje, i zveknuo Gruju po glavi.