
Demo verzija mazohizma. Znatno uvećava prag tolerancije ka sopstvenom smradu, i vonju drugih. Sama pomisao na 'ladne pločice izaziva paniku i kod najhrabrijih i najodvažnijih ljudi. Podstiče osobu koja se nalazi u nezavidnoj situaciji na razna odricanja. A bilo koja vrsta primoravanja na strašni čin, povećavaju bazu izgovora kako bi se isti izbeg'o.
- Ćao, dragi, šta radiš?
- Evo pržim oči o monitor, subota je, šta oceš da radim - da gledam repize Oguza sa tobom?!
- Hmm... Ej, ja ću malo da otvorim prozor u ovoj sobi!
- ’si luda žena, pa napolju je minus tri’es! Šta želiš da ja i komp izdelimo po antifriz?
- Otvaram prozor, i ti dobro znaš žašto to radim.
- Aman šta oćeš? Pa juče sam se tuširao.
- Da juče pre posla, pa si posle posla otiš’o sa drugarima na fudbal u onoj zagušljivoj balon sali, a onda ste svi kolektivno odatle odjurili na momačko veče, u onom vonjavom lokalu.
- Je l’ ti primećuješ da ovi ne greju uopšte, em me deru, em sad treba da se razbolim.
- Ajde sredi se bar za većeras...
- Slušaj, nije lepo da mi daješ lažnu nadu... ako uopšte mislimo na isto?
- O čemu ti razmišljaš?! Htela sam da ti kažem da se središ jer večeras idemo kod moje mame, zvala nas je još prošle nedelje!
- ODLIČNO!
- Šta ti imaš protiv moje mame? Šta si hteo da kažeš tim povikom ODLIČNO?!
- Odlično je to što sad imam dva razloga da ne idem pod vodu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.