Poluškolovani, polupismeni, ali izuzetno ambiciozan i entuzijastičan primjerak TV polusvijeta u nas, koji pokušava, ali nikako ne uspijeva, da poraste i postane "pravi novinar". U intervjuima i anketama, osim najurnebesnijih jezičkih konstrukcija, često poseže i za obraćanjem sagovorniku u trećem licu, beskrajnim kreveljenjem i prenemaganjem i besmislenim pitanjima iz spomenara i iz novinarske sekcije OŠ "Sanja, Lea, Sneki, Jovana i Srđan". Izazivaju zgražavanje i napušavanje od iole pametnijih sagovornika. Ženski primjerci su, ako je to uopšte moguće, još iritantniji od muških.
1)
Novinar: Šta Danilo Lazović radi u slobodno vreme?
Danilo (okreće se oko sebe): Koga pitate?
2)
Novinar: Da li su i vaša deca krenula vašim stopama i bave se SA glumom?
Bora Todorović: A vi, kao, ne znate da je moj sin Srđan jedan od najboljih glumaca svoje generacije?
3)
Novinar: Evo, konačno, otvoren je i most preko Ade za pešake koji oduševljeno pešače preko njega danas prvi put, građani su u velikom broju izašli. Gospodine, zašto ste izašli u ovolikom broju danas, šta mislite?
Slučajni prolaznik: Ja uopšte nisam izašao u velikom broju, izašao sam sam.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Piši više, jebote!
+ i na ovo
+1
Valjano ti piskaraš pa ću morati da se složim sa kolegama