Možda ne baš dobar primjer slenga, ali u svakom slučaju zgodan način da nekome stavimo do znanja da mu je pitanje besmislenije od kolumni Jelene Karleuše, od bježanja od starosti, od pitanja frizerke kako da te ošiša, od savjeta tinejdžerima i da ne planiramo odgovoriti na njega. Toliko besmisleno kao objašnjavanje englezu rječce bre.
P: Žao mi je kolega, ovo nije dobro.
S: Profesore može li još neko pitanje, molim Vas.
P: Dođite kolega u srijedu sa drugom grupom pa ćemo vidjeti.
S: Jao, ne mogu tad.
P: Onda sljedeći ponedjeljak na zadnji rok.
S: Ne mogu nikako stići na sljedeći, putujem u subotu, a vraćam se u srijedu. Možete li Vi profesore, npr, u subotu ujutru oko pola 8, ja tad imam vremena pa da vi to mene malo propitate?
P: Kolega, vaše pitanje neću udostojiti ni pogleda, a kamoli odgovora. Doviđenja i vidimo se u junu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+! sto je dobro,DOBRO JE!
Ovo ima smisla samo ako je pitanje postavljeno u pisanoj formi.
A jest... Vise sam mislio onako, necu te ni pogledati.