Od glagola "tvrditi", igrom reči može postati nešto drugo, traženo i cenjeno, posebno kod starije generacije.
- Dakle, Milutine, ti misliš da je to tako?
- Naravno da mislim.
- Siguran si?
- Tvrdim.
- To ćeš moći kad ti se jednom opet stvrdne.
- Jorgovanka, mekim ni ne može. 'Ajd', sram te bilo, deca slušaju!
Ovaj izraz se najčešće koristi kada osoba A želi da ubedi osobu B u istinitost informacije ili mišljenja koju poseduje. Elem, dotični "tvrditelj" uglavnom nema nikakvih argumenata ni logičke dedukcije kojima bi potkovao svoje reči, a ni veze sa životom, i tu na scenu stupa ovaj izraz.
Primer 1:
Lik u podmajici upasanoj u trenerke, ošišan "na tricu", kajle oko vrata. Bilduje sa ekipom u teretani.
- Znači, tvrdim, Voždovac je najjači!
Sledeća scena- tužna povorka ide, a na čelu povorke krst na kojem piše
"Igor Žarković"Primer 2:
Ekipa sedi u kladži, gleda se "El Clasico" i vodi žučna rasprava.
Navijač 1- Ma ne zanima me uopšte, fudbalski ste pismeni k'o moja baba! Van Persi je ćale i Mesiju i Ronaldu, tvrdim!
Navijač 2- Brate, tvrdiš ga na Arsena i Van Persija, a? Znao sam da si peder, hahahah!