Oni obojeni. Rasne margine datog okruženja.
S tim što je zavičaj jedna romansa, pa okruženje završi u ručnom prtljagu prosečnog putnika. Ne jebe ga zapravo gde se obreo - on je klasika, stara i zadata vrednost, Tramvaj zvani želja, garežom zamazana tregerica Marlon Branda. Crno na belo.
Ostalo… šareniš, novina, osveženje, nekima i malko strašno.
A jebiga… Bilo lepo dok je trajalo. Raskid jeste gadna stvar, ali valja klin klinom izbiti.
Idi batice do Rija fazon, Grad bogova, plaže, pičke, globusare tverkuju na svakom ćošku, amaterska odbojka u vrelom pesku, Guarana, ovo ono. Tropa de Elite. Pedeset nijansi braon, a pod brusom još toliko, ako se ne sunčaju toples.
Jebo otpisane, progledaj malo u koloru.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Loš skor, a meni se baš dopada. Možda mi daltonisti kad čitamo ovako koloritne definicije najzad vidimo u boji, pa ne mogu da ne ocenim pozitivno.