Prijava
  1.    

    U krivini cepam dvesta

    Iziritiran jevrejskim odlikama roditelja i posle ne znam kojeg pokušaja da objasniš kako piće u gradu košta minimalno Teslu, pucaš po šavovima, upadaš u krivinu i nonšalantnim potezom demonstrativno cepaš tu gnusnu novčanicu u nameri da dokažeš kako si TI ipak iznad materijalnog. Greška. Velika greška nakon koje sledi neminovnost. Jer ništa ti neće bolje pomoći da se odrekneš materijalnog od dobrog šamara. Aplauz. Srećna-ti-mila-nova-godina! Pa ti demonstriraj i dalje Mićo.

    - Ćale, koji put, čašica kikirikija kod Pere Semenke je 50 dinara. Šta misliš koliko košta piće u najobičnijem kafiću?
    - U moje vreme pare nismo ni dobijali od roditelja. Sve što nam je bilo potrebno su društvo i dobra volja.
    - Vidi ovako. Društvo imam. Dobru volju itekako. Ali to moje društvo ima daleko izraženiju dobru volju. U hiljadama.
    - Budi zadovoljan sa ovim što ti dajem, deca nemaju hleba da jedu a ti mi tu...
    - Ma jebala te više te deca. De nađi mi ih, evo daću im ja ovih dvesta dinara da se najedu pošteno! Ma da vidiš koliko mi znači tvojih dvesta dinara *cep*, da vidiš! Pa sledeći put kad mi...
    - *šljus šljus* Ma čekaj, čekaj, vrati se da zalepimo novčanicu, pocepao si je slučajno, JEBEM LI TI NANU NANINU DA TI JEBEM, meni si našao da kukuričeš, pa ja sam Titu opsovao u lice, a ti ćeš da mi...nevaspitano derište... ko crnac ovde...