
Trenutak svemoćnosti. Drevnog nadahnuća i Kupidonove strele koja vas je strefila ravno u srce. Osećaj opijenosti snažniji od svih Kleopatrinih napitaka, reči posle kojih bi i sam Šekspir poželeo da završi kao Hamlet. Trenutak u kome možete da skačete sa zgrade na zgradu, da hodate tik iznad tla, da furate roze majicu i da vas nije stid. Jedini problem ponekad može predstavljati realizacija.
-Brate, ma ja sam odlučio, šta ja sebe mučim. Idem sad pravac pod njen prozor, kada ja budem iskren sa njom, pa da sam šugav ima da me zavoli. Šta ga jebem ja.
-I šta bi juče?
-Ma, konačno je iskoristila onaj lavor što joj stoji na terasi, a valjda štedi struju, pa nije bilo baš tople vode...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
odlična definicija, nasmeja me lepo :)+
Samo nemoj da odustaješ.
ma ne odustajem, čak sam se i motivisao malo :)
Jel to ona što je sanjaš?
ma da, postaću glavni problem Vukajlije, slučaj No.1