
Ma koliko veličali ljubav, podjednako snažno, bojim se i snažnije osećanje, jeste tuga. Tuga ima svoju osobinu da se samoobnavlja jer prosto postaješ zavistan od nje. Sviđa ti se samosažaljevanje. Voliš da osećaš bol. Voliš da slušaš muziku u skladu sa tvojim raspoloženjem. U principu, kažemo da slušamo muziku onako kako se osećamo. To često nije istina. Slušamo muziku kako želimo da se osećamo. A tuga to koristi. I ima najbolje sredstvo za to. Mol.
Najbolje pesme nastaju iz tuge. Ne zato što tada dobijaš neku nadljudsku inspiraciju, već zato što pišeš pod uticajem jednog od najjačih osećanje. A tada, sve što kažeš jeste, i biće snažno. Ni tekst ni muzika ne moraju biti toliko dobri, da bi ti osetio dušu onoga ko je to napravio. Ti osećaš prisustvo duha stvaraoca. On je ostavio sebe u toj pesmi.
Drugo najjače osećanje je ljubav, ali tada, razočaraću vas, ne nastaju najbolja lirska dela. Ono što ste učili u školi, dela su nesuđenih ljubavi. Delo su onog prvog osećanja, ma koliko vam neko rekao drugačije. Razlog što iz ljubavi ne nastaju najbolje stvari je taj što niko ne piše kad je srećan zbog neke osobe, jer nema vremena.
On je sa tom osobom.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
opet si povratio kontrolu nad nalogom? +++
Baš tako. +