Kao što svako fino čeljade u Srbalja zna, iz tanjira ima sve da se pojede a iz čaše sve da se popije. Tom pravilu se deca najbolje uče pretnjom: "U nos ću da ti naćuškam".
"Gladna deca Afrike" su noviji izum modernih roditelja, dok su naši stari brinuli da ne ostavimo domaćinu "baksuza u kući", da "za toliko ne valjamo", i da je "greota da se baci".
Kada nijedan od tih argumenata ne upali, pa čak ni "pojedi bez leba" ne postigne svoj cilj, kao vrhovni argument iznosi se "u nos ću da ti naćuškam", na šta dete mora da pogne glavu i u svoj već prenatrpan želudac natrpa i te mrske zalogaje zamišljajući kako li bi tek bilo da mu završe u sinusima.
Baba: Pojedi ta tri zalogaja, sine, šta si to ostavila?
Ja: Ne mogu više, dosta mi je.
Baba: E za toliko ne valjaš, da znaš!
Ja: Joj, bako, stvarno ne mogu.
Baba: Ni bez 'leba?
Ja: Ne mogu.
Baba: Ma ne laži, ništa nisi jela, sve ću u nos da ti naćuškam!
