Sve češći način srpskog putovanja na leto.
-Deksa, gde si bre? Šta ima, jel si bio na moru negde ove godine???
-Ej, matori, svugde i svašta...gde si ti odlepršao?
-Na Zakintosu, 15 dana, našao sam do jaja ponudu preko Argusa, ne reče mi-jel si ti bio negde?
-Da, da...bio do Kambodže i Šri Lanke, rešio sam sebe da častim ove godine, u povratku sam čak svratio do Sirije.
-Auuu jebote! Šri Lanka! Do Sirije??? Pa kako bre, tamo ti je građanski rat, ređaju lešine pored puteva k'o sardine, nema bre aranžmana do tamo.
-Ma, ja to u privatnoj režiji.
-Ozbiljno? Super! Kako si putovao? Avionom?
-Rimskim akveduktom, Cile. Pa od Kipra na jednorogu. Ovu priču sam ti režirao, Cile, od muke jer tri godine nigde nisam plaknuo muda sem u kadi. A kako vreme leti, čini mi se da privatna režija ostaje moja opcija do daljnjeg za svakog ko me pita da li sam mrdnuo mošnice dalje od majčice Srbije.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlična!