Prijava
  1.    

    Uči svoju zlatnu knjižicu

    Beži iz ove vukojebine u pizdulepumaterinu. Izraz koji se upotrebljava u neurbanim sredinama, tamo gde su kuće razbijenog tipa i gde se krava teli traktorom. Koristi se kada student dođe u rodno selo sa studija a komšije i uža familija mu za vreme teškog fizičkog rada i nakon njega, dok mu znoj lije sa čela, govore kako treba da rže na knjigu jer ako ostane na selu ima da se muči kao oni što se muče.

    Kiša samo što nije počela a linija koja spaja nebo i zemlju se stopila u jednu liniju koja se, kao asimptota, približavala lokalnoj planini. Dečko koji obećava (student arhitekture) gleda u nebo i zove roditelje da stovaraju seno na tavan da ne bi pokislo.
    -Tata, aj odo' ja na tavan a ti bacaj iz prikolice, 'oće kiša da počne.
    -Aj, sinko, zovi i komšiju Bokija da bi stigli da spičimo to pre kiše.
    -Evo odmah, spremaj vile polako. (uzima telefon i poziva)
    -Eeee, Bokile, Ivan ovde. Si u poslu nekom?
    -Ma, jok, sad položio kravama.
    -Aj navrati da zbacimo neko seno?
    -Aj. Stižem.
    (nakon završenog posla, Boki, Ivan i ćale sede na terasi, piju pivo i sumiraju utiske)
    Otac: Ma, bre, još mi znoj teče, umorili smo se dobro.
    Sin Ivan: E, tata, kad i ovo završismo, crk'o sam kao zmaj.
    Komšija Boki: Eeeeee, uči svoju zlatnu knjigu i beži odavde što dalje. Vidiš šta ti je seljak, samo juri, žuri, sastavlja kraj s krajem. Budi svoj čovek sutra.