Rijetki su životni momenti u kojima se osjetiš čovjekom. Rijetki i dragocjeni. Dok ponovo pomjeraš granicu rekorda u ronjenju na dah, dok osjećaš da ti se pluća raspadaju, NEŠTO ti daje potisak i naglim trzajem strelovito izranjaš na površinu. Udišeš vazduh poput novorođenčeta, svjež vazduh, koji će ti omogućiti da ponovo zaroniš u tu prljavu vodu života. Možda ćeš ovaj put morati da roniš dublje i duže. Kažu da je trnovit put do zvijezda. Ocrtaju se ponekad u vedroj noći na treperavoj površini vode. Između tebe i njih nema trnja. Samo fekalije.
- Hvala ti, najdraži moj bato! Baš ovu haljinu sam željela najviše na svijetu.
- Bogu hvala, seko, Bogu hvala...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Telo defke je odlično. Primer?
Primer pokazuje koliko je na ovim prostorima teško zaroniti i u plićak, a ne zaroniti u neko more.
+