Nekada jako popularan metod popravke televizora na krace staze, taman se lepo zavalite, uzmete pivo, kad ono smetnje, najpre ide jedan udarac od gore, pa ako to ne uspe, onda po dva krosea na svaku stranu
Prva pomoć u slučaju bilo kog kvara. Čim ne radi kako treba samo ga malko čukni, al' pazi da ne preteraš.
Rizik da se pokvari televizor. I to zbog toga što je neka tamo "zvezda graHAnda" ispala iz daljeg takmičenja ili zato što je Mijatović (ili neko noviji) ponovo opizdio prečku i upropastio 100%-tnu šansu.
I ipak nam je televizor iz nekog razloga kriv zbog toga pa ga zbog toga udaramo i šutiramo ili čak gađamo papučom ili klompom ili bilo čime što nam se nađe pod ruku.
Ali televizor je samo medijum koji prenosi informacije i uništavanje televizora zbog našeg besa ima isto toliko smisla koliko i kad bi neki tamo vladar razbio njušku svom glasniku jer mu je on rekao neku lošu vest.
I zato kad god pomislite na to da naudite vašem TV prijemniku, izbrojte do deset i setite se koliko ste ga platili.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.