
Drevna vještina spretnih majstora, konobara, šankera, poslovođa i ostalog svještenstva u Hramu tjelesnome, kojom dočekuju nas, vjernike čistog pića i nevine duše.
Prodaju nam vino za bubrege, sa manje alkohola a više vode, a sve u svrhu pročišćenja duše naše i prihvatanja grijeha na njih, sluge Božje.
Prokleti da su, od Hrama načiniše razbojničku jazbinu!
- Izvolite?
- Daj nam isto, dva džeka. I reci onom Isusu za šankom da smanji doživljaj malo da mu ja ne bi dolazio tamo...
- Neće se ponoviti, gospodine.
...
- Ne uduvavaj još onoj dvojici tamo, stani da popiju bar još jednu bocu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mamu im hohštaplersku i neradničku!
+
i ja velim, razbojnici jedni!