
Osobe koje tvrde da ih muzika koju slušaju inspiriše i da u njoj pronalaze veliku umetničku vrednost. Tvrde da ih ostali žanrovi uopšte ne zanimaju, iako to uglavnom nije tačno. Poistovećuju se sa vrstom muzike koju slušaju i oblače se u skladu s tim. Sobe su im oblepljene posterima njihovih muzičkih idola. Nikada ne slušaju narodnjake. NIKAD! Ama NIKAD... osim kad se napiju...ha...ha...
Imaju sklonost da pljuju po svim ostalim vrstama muzike.
Najčešće slušaju metal, hard-core hip-hop, punk, trance ili neki drugi alternativni muzički pravac.
Ufurani: "Šta mi se ti prosipaš, seljoberu jedan kako možeš slušat te Flamingose, death metal je umetnost!"
Normalan: "Koja, bre umetnost, ti tvoji ludaci se samo deru i arlauču, ako već hoćeš da slušaš umetničku muziku, kupi neki CD klasike pa slušaj, a ja Flamingose ne slušam zbog umetnosti, već čisto da se opustim. Al se ja ni ne proseravam da su Flamingosi umetnost, za razliku od tebe koji te narkomane dižeš u zvezde!"
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.