
Oko pola pet noću, roditelj, tebi - primernom detetu, bane u sobu, upali svetlo, prodrma te iz najslađeg sna, sedne na stolicu i obrati se ko Mlađan Dinkić: ''Zovi onog majmuna da se tornja kući.''
Objašnjenje: Onaj majmun je tvoj burazer (aka. neprimerno dete) koje ne zna da se vrati kući sa pojila.
Nema veze što i ćale ima njegov broj mobilnog, suština je u stvaranju aure jeze i straha preko portparola, što je osnova dobrog roditeljstva.
Uveliko svanjava, buraza pijanog ko guja dovoze na skuteru dva druga, čime je celi ćalov plan miniran; jer buraz trenutno ne zna ni da je napravljen, a kamo li da je živ, ti ne treneš ni oka te noći; ali je bar brižni roditelj zadovoljan jer je ukaro pevca u avliju pre zore.
A onda neka se komšiluk spremi za kukurikanje matorog pevca...
Ne dao ti Bog da je više od jednog majmuna odsutno.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.