Prijava
  1.    

    Ulazak seoskog mangupa u amfiteatar

    Nije on običan seljak. On je najbolje igrao fudbal u selu. "Kakvu špicerajku ima mali Dalibor, mog'o bi da tera loptu za Partizana", kazu lokalni alkoholičari. Prvak nadmetanja u kosidbi 3 godine za redom. Kosi ko ptičji grip.

    Ovakve kvalifikacije su dale ideju njegovim roditeljima da kada njihovo "kure" završi srednju poljoprivrednu skolu u varošici blizu sela, da ga pošalju na studiranje. U GRAD. To još niko iz nji'ovo selo nije uradio. Da pocrkaju ove komšije što kradu drva, ruke im se osušile. Da ponosna majka okači sinovljevu diplomu o visokom obrazovanju odmah pored ćerkine diplome o završenom kursu za muškog frizera, i pored deda-Stavrine slike sa šmajserom iz '43.

    I ne zale pare. Iznajmi se stan, kupi se nova garderoba. Obavesti se cela šira familija da mali Dalibor ide na fakultet u grad. Svako mu turi u ruke po neki evro, al' da niko ne vidi. "Samo da se pazi od ovi gradski mangupi, prevejani. I nemoj snajku neku iz grad, što ne ume da kuva da nam dovedeš u kucu", kroz smeh kaze teča Miladin, čačkajući dzem iz ušiju puštenim noktom na malom prstu desne ruke.

    Oktobar dolazi, Mirko se sprema za ulazak u svet studenata, potpunu nepoznanicu kako njemu, tako i njegovoj dotadašnjoj okolini. Cuo je da u gradu nije moderno da se nosi zlatan prsten na ruci, što u njegovom zavičaju nije slučaj, pa ga skida, ali zato kupuje katoličku ogrlicu sa belim kuglicama na kanapu, da kad otkopča košulju podseća "na onoga maloga i Granda, sto čupa obrve, k'o zena, ali zato peva k'o Halid".

    Tog jutra je ustao u 6, napravio sebi kajganu na svinjskoj masti, obukao novu Sweet Years jaknicu, nove farke sa "Depo"-a. Ulazi u hol pun ljudi. Do tada je toliko ljudi na jednom mestu video samo na vašaru kad je gostovala Lepa Jelena.

    A onda, ulazak. "To je to, nisam više seljak." Ulazi u amfiteatar. širi ruke u prolazu kako bi izgledao krupniji nego što jeste. Počinje malo da ga svrbi glava zbog gela, ali neće da se počeše, da ne zasere "bekamku". Zastaje u sredini amfiteatra, i mrko gleda oko sebe. Gleda da bi bio gledan. Stavlja drugi orbit u usta da osigura odsustvo jutarnjeg zadaha; kozje mleko jeste zdravo, ali ima svoje posledice.

    "Koleginice, jel slobodno pored vas?"

    "Da, da..."

    Jedan zemljoradnik manje, jedna seljačina vise.
    Pazite ih se, izgledaju skoro isto kao seljačine rodjene u gradu.