Ulice Pariza

Mjesto gdje umjetnici prezentuju svoja djela i talenat.Uzmu kartu, oprostite, kupe kartu, nebitno je li u pitanju avion ili autobus, bitno je da je oni kupe. Ako je u pitanju violinista, onda uzme neku jebačku violinu, spakuje kofer punu stvari, odsedne u nekom hotelu, ujutru rano na ulicu, ljudi mu daju pare zadivljeni kako tako divan i talentovan mladić ne svira u Beču ili nekom muzičkovelesilnomjebačkom gradu fazon Mocart i ekipa tipa slušam te smorih se. Ako je u pitanju slikar, ista stvar, kupi kartu, napuni kofer, odsjedne u hotelu , i ujutru rano na ulicu i prezentuje svoja divna djela, ljudi prolaze i dive se, kupuju ih i opet se čude kako tako neki talentovan mladić ( ili pak stariji čovjek koji je kroz život prošao dosta neprimjećeno, a toliko je nadaren, ZNAČI BOŽE, ZAMISLI TI TO ! ).
Može se desiti da bude neki pijanista, kod njih je proces dosta drugačiji,
oni su tu obično iz Pariza, i imaju taj neki klavir ( PIJANO, jel' te ), s kojim piče gore dolje, ne znam ni kako ga prenose, beš mi mater.. Zamislite vi,
tako nadaren momak se nosa sa klavirom po Parizu.. I niko da ga primjeti !
Prođu tu razni ljudi, samo ne prođe neko ko će da napravi zvijezdu od njega. Kako ga je život mučio, težak je život tih umjetnika sa ulica Pariza.. Kažu da ima i nekih što igraju, šta znam, oni kupe karte, i koprcaju se tamo.. Imate i onih elitnih, što dođu samo da bi podjebavali ove ''živimo u senci'' umjetnike. A jesu muda jebo mater svoju.
I tako ljudi šetaju tim ulicama Pariza, i kad bi čitali ovu moju definiciju, to bi im vratilo sećanje na dane koje su proveli tamo, na vrijeme koje im se činilo kao najljepše u njihovom životu.I tako, šetaju ljudi tim ulicama Pariza, šetaju jebem im ja sve, a ovi umjetnici slikaju i žale sebe jadne kako nemaju za leba, al imaju za kartu i hotel i tako to. Te ulice Pariza, to vam je nešto posebno, ima u njima nešto, zbog čega svi ti ''jošNEopareni'' umjetnici idu. Nije ih život mazio, kažu. I opet, ti fini ljudi sa parama šetaj u i posmatraju njihova djela, uživaju i jedu one njihove kroasane. Kupe neka njihova djela, čisto da pomognu đeci, koja nemaju para a došla su u Pariz da se promovišu. Čak su i akademiju za koju treba grdne pare odvojit završili. Uglavnom, što ja sve ovo pišem..Ovo je neka vrsta poruke tim umjetnicima što prolaze neprimjećeno i što nemaju para ... Povedite i mene nekad u taj Pariz kad budete išli, jebem mu mater.