
Dinarac. Ne priča puno. Da! Ne! Nema možda. Srpski gorštak.
Brkat, guste dlake i ljutih obrva, bičuje glasom. Čini ti se kao da nosi kandžiju čak i kad mu je aktovka u ruci. Ne podnosi više od dva zvuka: gusle i ljudski glas. Sin mu je rođen u gradu i pronašao se u minimal technoU, na ćaću. Ne priča sa kasirkama u dućanu. Vrlo oštar ali nadasve pravičan i zato ga se pičkice plaše. Kad mu nešto nije po volji ni ne zine a već ga svi poslušaju. Daje instrukcije iz matematike čak i profesorima matematike, eto zna! Ustrči na 1000 metara do one vojne kote u svojoj šezdesetoj, bez stajanja i bez vode pa zamota škiju gore. Pobjeđuje ćutanjem i kulstvom. Grad mu je oduvijek išao na kurac i kad ode na selo opusti brke preko stare fotelje, gledajući u daljinu i ćuteći sa familijom. Genetsko čudo prirode, i gospodin i gorštak, šta poželiš!
-Sin: kako si upoznao mamu? Šta si joj rekao?
-Dinarac: ŽENĆUTE!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
zvezdetina
hehe, svidio ti se čika Dojčin
Jebem ti sve, koliko smo majav i ja antikompitabilni. Kontam ne treba da imam decu