
To ne bira, to ne gleda, to ne poštuje ništa, to psuje k'o ludo. Normalna riječ, koja nije psovka u rečenici je velika rijetkost, kod nekih psovača takvi endemi i ne postoje. Nekada im se omakne neki veznik, ili lična zamjenica, ali ljudi koji poznaju ultumativne psovače sa nevjericom u očima prihvataju činjenicu da je iz njihovih usta izašla riječ bez pogrdnog smisla.
- Jeb'o ti konj majku u plombu, idiote šupački, pa koji kurac te je postavio u vrh napada, jebem li ti varzilo.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Pa šta radiš to majmunčino klempava, jeb'o li te džamijski orkestar u dupe nenormalno, znaš li da ja imam prednost, sprčim ti babu babinu!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------E, Tešane, ti ono važiš za ultimativnog psovača!?
-Aham.
-Pa, zašto čovječe onda upisuješ Bogosloviju, jesi ti normalan? Ti boga opsuješ k'o da si dobar dan rekao!
-Ma to je taktički, brate, tako ću da proširim repertoar i psujem više svetaca. Ha ja.
-A ti nisi normalan.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.